Velvetova povijest
Zbog svoje neobične mekoće i izgleda, kao i visokih troškova proizvodnje, baršun je često bio povezan s plemenitosti. Velvet je uveden u Bagdad za vrijeme vladavine Haruna al-Rashida od strane trgovaca kašmirom i Al-Andalusa od Ziryaba. U doba Mamluka, Cairo je bio najveći svjetski proizvođač baršuna. Velik dio je izvezen u Veneciju (odakle se proširio na veći dio Europe), Iberiji i Malom carstvu. Musa I Mali, vladar Malog carstva, posjetio je Kairo na njegovom hodočašću u Meku. Mnogi su ga proizvođači arapskih baršeta vratili natrag u Timbuktu. Kasnije Ibn Battuta spominje kako Suleyman (mansa), vladar Malija, nosio je lokalno proizveden cjelokupni krunski baršunski kaftan na Eidu. Tijekom vladavine Mehmeda II, pomoćni kuhari nosili su plave haljine (câme-i kebûd), konusne šešire (külâh) i vrećaste hlače (çaksir) izrađene od Burse baršuna.
Kralj Richard II. Engleske usmjerio je u svojoj volji da se njegovo tijelo treba odjenuti u baršunasto 1399. godine. [2]
Nalazite se u baršunastom pilu.
Encyclopædia Britannica jedanaesta publikacija opisao je baršun i njegovu povijest:
VELVET, svilenkasta tekstilna tkanina koja ima kratku, gustu, nagomilanu površinu. Vjerojatno je umjetnost baršunastog tkanja nastala na Dalekom Istoku; i tek oko početka 14. stoljeća nalazimo spominjanje tekstila. Posebna svojstva baršuna, sjajna, ali omekšana dubina boja boja koju je izložila, istodobno je označila kao prikladan materijal za crkvene haljine, kraljevske i državne haljine i raskošne zavjese; a najveličanstveniji tekstovi srednjovjekovnog doba bili su talijanski baršunovi. Oni su na mnogo načina najdjelotvorniji tretirani za ukrašavanje, kao što je promjena boje hrpe, proizvodnjom hrpe različitih duljina (hrpa na hrpu ili dvostrukom hrpu), brockanjem s običnom svilom, s neizbrisanim gomilom ili s tlo tkiva zlata, & c. Najraniji izvori europskih umjetničkih baršuna bili su Lucca, Genova, Firenca i Venecija, koji su nastavili slati bogate baršunaste teksture. Nešto kasnije umjetnost su preuzeli flamanski tkalci, au šesnaestom stoljeću Bruges je postigao ugled za baršune koji nisu bili inferiorni onima velikih talijanskih gradova.